Foto: Ilustracija

 

Tomislav Pavleka, jedriličar koji je nakupio milja i vjetra u životu, ujedno i ugostitelj koji je davno naučio svoj zanat, primjećuje nebrigu za okoliš, ali i nerazumijevanje turizma od strane otočnih domaćina i općenito nekulture pojedinaca prema nautičarima. Kritika je dobra, ako je oni koji čitaju shvate. Donedavno sa lastovskom, pa šibenskom adresom, a sad na relaciji Zagreb – Bale u Istri, o Jadranu i turizmu zna puno. Njegovo razmišljanje prenosimo u cijelosti. 

 

Nema kanti za odvojeni otpad

 

„Ono što je ostalo od Jadrana mučno je gledati i živjeti. Lokalni potomci autohtonih vrsta uspjeli su nasiljem i otimanjem javnog dobra izgraditi prave trapule i vrše širom naše obale. Mali krug kredom od Šibenika preko Zlarina, Prvića, Kaprija, Žirja, pa sve do Kornata ostavlja sliku očaja i užasa na što liče betonjare i prvezišta za te iste, kakav je sve izbor keramičkih pločica po rivama, na što sliče žice i mreže pred istima, gomile smeća , miješani komunalni otpad na Zlarinu npr. bez mogućnosti da baciš plastičnu bocu u odvojenu kantu“ primjećuje Pavleka.

 

„Koncesije dodijeljene čudnim pojedincima, vale krcate bovama bez atesta, nema policije. Koncesije za privez jahti podijelili su nekim čudnim klubovima ili pojedincima. Svaka vala je krcata bova bez atesta, nigdje ne piše koliko pojedina može izdržati, kakav brod i tko plaća moguću štetu. Plaćanjem priveza, niste i osigurani. Također, zanimljivo je da baš nijedan navedeni otok nema policiju, da nema niti noćnu službu koja može uspostaviti red. Čitave kolonije domaćih ljudi na otocima izložene su nasilju pijane bagre kojima je jahta odjednom postala dostupna za mizernu cijenu. Ubijeni od piva i smrdljive rakijetine, urlaju noćima od Kornata do Šibenika, od Cresa do Lastova bez da itko ikada intervenira. Svi šute. Čitava sela. Mjesta. Na tu dernjavu nadoveže se redovito nepristojna otočka mladež, koja nastavi urlati skupa s njima mahom do zore“ navodi dalje Pavleka.

 

Iako ste platili vez 50 eura, iako ste potrošili 50 eura po glavi, iako ste tu gdje ste došli željeli biti u miru, ne. Dalmacija vam vraća urlanjem i smradom. Vraća vam noćnim ispustima septičkih jama, vraća vam tako da npr. u Prvić Luci ili Kapriju smrdi i dok sjedite na klupi. Brod morate zatvoriti kako bi zaspali. Nestručni arhitekti i urbanisti te svojevoljna bagra koja zida iz zabave, uništila je hrvatsku obalu", tvrdi Pavleka. „Plovim od 1975. godine i mahom imam svoj brod. Sram me da sam rođen u ovoj zemlji. Obala smrada, fekalija, urlanja i plastike!“ razočarano na takvo ponašanje konstatira Pavleka.

 

I koliko god ovaj prikaz jadranske stvarosti nekome zvučao grubo ili čak pretjerano, sa mnogima od ovih opaski morali bismo se složiti. Jer ako ste imali priliku zaploviti Jadranom, mogli ste se i sami uvjeriti u istinitost ovih riječi. Nebrige i nemara je i previše, i to ne samo na našim otocima nego i u mjestima na obali, a nadzora gotovo nikakvog. Od divljanja skuteraša uz samu obalu, glisiranja u neposrednoj blizini plaže, pa do nebrige dijela mještana o čistoći mjesta. Doduše, valja se složiti sa autorom kako se ni mnogi nautičari - ili preciznije kazano samozvani i povremeni "nautičari-čarteraši", jer oni pravi i te kako poštuju i more i mjesto u kojem borave - ne mogu pohvaliti pristojnošću i kulturnim ponašanjem. U tu se činjenicu doista svatko mogao uvjeriti tko je makar jednom zaplovio po našim otocima ili uz obalu. Jest, točno je da Hrvatska živi od tih "nautičara", no to ne znači da im moramo dozvoliti divljanje i nekulturu i da ne smijemo tražiti da se i u Hrvatskoj ponašaju proistojno i primjereno, jednako kako bi se ponašali i u vlastitoj domovini. Pa ako ne ide pristojnim upozorenjima, postoje i drugi načini da se nekulturni gosti upristoje. Ne samo zbog nas, nego i zbog ostalih naših gostiju i ostalih nautičara koji su na Jadran došli uživati i koji očekuju kulturnu sredinu kakvom se volimo predstavljati. Pa dajmo im je onda.  

 

Morski.hr / Nautica Portal