NAŠE PRI?E - Dogodilo se..., i to baš meni !

Autor Strici, Travanj 10, 2012, 02:19:51 POSLIJEPODNE

« natrag - naprijed »

0 Članovi i 1 Gost pregledava ovu temu.

more

[color=blueSamo pazi kad ideš u apoteku da ti apotekarica nebi zamjenila Opticept sa lijekom protiv proljeva, naprimjer. Ona ili njena prethodnoca je jednom sli?no napravila.
][/color]


Doktore! Nikako da se riješim tog kašlja. Evo recept. Ali, doktore, ovo mi dajete purgativ! Neka, neka; vidjeti ?e te da ne?ete više kašljati.

estan

Meni se jednom prilikom, kad sam na Ravniku podizao sidro, pomaknuo bubrežni kamenac. Od bolova sam po danu tako dobro vidio zvijezde, da je zaista bila šteta što nemam sekstant za navigaciju. Kresnuo sam pentu (bila je totalna bonaca) i pravac Vis. U Visu sam imao sre?e da je bio slobodan vez u blizini ambulante i taman kad sam pomislio da ?u se lako i brzo riješiti nesnosnog bola, iznena?enje. Ambulanta zatvorena, iako je srce turisti?ke sezone. Izi?em vani i beštimam na glas. Netko za?uje moje beštime i shvati u ?emu je problem te mi da informaciju kako je u službi doktor Tomi? i da mi njegov broj mobitela. Ja nazivam taj broj, ali nitko se ne javlja. Nazivam slijede?ih sat vremena, ali nema odgovora, a nitko niti ne dolazi u ambulantu. U onim nemogu?im bolovima idem po Visu kao podivljala zvijer i na sva usta spomionjem doktora Tomi?a i svu mu bližu i daljnju rodbinu. Ti glasovi su nekako doprli do njega i najddnom zazvoni moj mobitel. Javlja mi se medicinska sestra koja radi s doktorom i kaže da ?e za deset minuta biti u ambulanti. I stvarno do?e ona u ambulantu s golemom inekcijom, nakon koje moje muke prestaju, bar privremeno. Kaže mi da ?e djelovati nekih pet sati. Kvragu, to je po ovoj bonaci taman koliko mi treba vožnje do Splita. Pitam, zašto me ne spoji na infuziju i ne ubrizga par litara teku?ine (to mi je do sada provjereno pomagalo), rekla mi je da nema odgovaraju?e otopine. Ništa, istr?im vani, pravo na jedrilicu, kresnuh pentu i pravac Split. U Splitu se vezujem u letu, te mi do bolnice ostaje deset minuta hoda, a pet trka. Ve? nakon drugog koraka bol se ponovno javlja i ja jedva nekako upadam na splitsku hitnu, gdje mojim mukama kona?no dolazi kraj.

Strici

#42
I ja sam imao ?esto frke sa istim Estane. Tako ja ve? godinama nosim Buskopan sa sobom. Sada ve? 4 godine i znani kamen?i?. Kada ?e krenuti, ko zna. Prvi puta na Hvaru, i kad su me gliserom doveli u Split, osim velike sedimentacije, ništa. Pa mi je re?eno da sam simulant, jer sam morao raditi s jednim nepopularnim suradnikom, kojeg je svako izbjegavao, i nije s njim htio na teren, a meni ga je pak bilo ljudski žao.
Nakon toga ve? ovdje gdje sam sada, ?esto. A 5 puta bio na razbijanju kamena. Vojska izmislila te ultrašalvalove, a bog nekog pametnog prosvijetlio da primjeni za razbijanje kamenaca u bubrezima. No ne?emo o tome, iako se je i meni desilo.
Ne optere?ujte se previše akumulatorima! Permanent magneti i superkondenzatori su budu?nost !!!

estan

Ja sam pri?u više ispri?ao zbog zdravstvene službe na otoku Visu, posebno u mjestu Visu, te glasovitog viškog politi?ara i lije?nika dr. Tomi?a i njegove savjesnosti. Eto, možda me i tuži, ali sve što je napisano je živa istina i ništa osim istine, a on neka pori?e ako ho?e, ja stojim iza svega iznesenog. Na Visu tijekom ljeta boravi puno turista, posebno nauti?ara, koji, ako su stranci, ne?e se baš tako lako sna?i da prona?u skrivenog  doktora. A, svi znamo, kako je brod mjesto gdje se lako dogode razli?ite ozlijede, nakon jedrenja po  lošem vremenu lako sko?i fibra i sli?no.  Ina?e, moji kamenci iza?u sami od sebe, samo trebam piti dosta teku?ine, a ako ve? zaboli, primiti ?etiri boce infuzije i ja ih ispiškim.

Strici

#44
 Nisam ništa pitao dali smijem, ali sam ipak prenio. Mislim da takva pri?a treba biti ovdje, i ako je dupla, duplo nije "zgorega", jer je stvarno šteta ne imati je tu na okupu. Nadam se na okupu, jer rado ?itam takve stvari, a ako su razasute svuda po forumu, ne mogu se ni na?i :icon_scratch:.

  Napisao Quarnery u "Bura"
Neman fotki bure ali iman doga?aj od subote.U deset prije podne smo krenuli iz Klimna za Malu luku. More mirno, dan krasan sun?an. Na brodu osam gostiju, ekipa me?usobnih starih prijatelja. Uživaju u vožnji, sun?aju se.pijuckaju gemište i razglabaju o koje ?emu.
Kad smo stigli u Malu luku razmili se de?ki kud koji po uvali.Uživaju nema šta . Po?ela se osje?ati bura, brod se po?eo ljuljuškati i de?ki odlu?ili da se vratimo u klimno jer im se ne svi?a kad se brod ljulja.Vele da ne?e mo? spavat ako more ne bude mirno. Velim im da sutra nema bure i da lijepo tu prespavamo a onda se sutra polako vratimo natrag u Klimno.
Odlu?eno je da se ne?e prespavati ve? se vra?amo natrag u petnaest sati. A dobro velim ja i mi krenemo. Vani prava školska bura. Krenuo sam u pravcu Novog tako da mi je u pol prove. Naravno ne možeš izbje?i svaki val a oni nisu bili mali. Svako toliko lupim val preko prove. Oni normalni su uživali u ugo?aju , oni nezainteresirani su zaspali a ONAJ jedan se dao u pani?arenje.
Do punta Šila ve? se oteo svakoj kopntroli. Prestao je disati, polivali su ga s vodom , davali mu ?okolade,keksa, pljuskali ga a on odlu?io pasti u nesvjest, prestao disati. Mislio sam da je umro.Sad ?e bit sranja pomislim. Sad ne?u do? doma do jutra, Policija zapisnici.....!?
Bure gotovo više nema, valovi mizerni niti se ne osje?aju ali on ne odustaje. Kolege ga masiraju, animiraju, zovu, kume , mole,tresu se ve?, i oni kao prutovi, od straha i ?ovjek progledao.Nema pojma šta mu se desilo.Kako je bio sav mokar od silnog polijevanja umotali su ga u deke da se ugrije. Nasmije se ?ovo i popije si pivicu, onako za lijek. Jedini njegov odgovor bio je:
''Ma si videl ti to ha!?
Ne optere?ujte se previše akumulatorima! Permanent magneti i superkondenzatori su budu?nost !!!

estan

I meni se ?inilo da je ovdje pravo mjesto za tu pri?u.

Strici

#46
   A vidim da ste se raspri?ali pri?a.  Stvarno bi ljuta feferona bila od koristi.  Pa makar bar da neko kuka da ga pe?e bulja.   Ili možda da posudimo jednog od "galam?ija" sa ribolovnog da vas izživcira pa po?nete kontrirati. Jer sa "živosti" na forumu oni zbog takvih uop?e nemaju problema.
No dobro, pro?itali ste ovo gornje i uzeli k srcu. Na tom ?u mjestu napisati što mi se nekad davno desilo u Malom Lošinju, jedne no?i u kolovozu. Al mi se sada ne da i nemam vremena, a ono gornje ?u onda pobrisati.
Ne optere?ujte se previše akumulatorima! Permanent magneti i superkondenzatori su budu?nost !!!

estan


Strici

#48
 Dobro, kad ste toliko "spori" idem ja pisati to o Malom Lošinju, iako svi vi znate bolje pisati nego ja, jer ja još uvijek pišem s dva prsta, a tre?im pravim felere. I to iako sam kupio ve? tre?u tastaturu; ne ide, pa ne ide. Dva prsta i gotovo.

U Mali Lošinj smo doplovili iz Baške; ne, ne iz Nerezina, pa dolje izme?u Ilovika i Lošinja nagore. Naravno da smo pazili ne kroz Bokafalcu, jer smo puno peškali. Vezali smo se nadesno gledaju?i u Malološinjsku valu, na kraju mola, ustvari tamo je mul završavao, a dalje je bila prirodna obala. Znam da je preko puta ceste bila neka vojna zgrada, i to je valjda bio vojni štab za Lošinj. Tri manja 4,5 metarska kai?a i 8,5 metarsku brodicu za premjer, sam ja iako mi to nije bio posal vezao u ?etverovez u produžetku tog mola, na neizgra?enu obalu (tada, a dali je sada?), tako da sam rone?i našao žive stijene sa prirodnim rupama, pa je premjerna brodica bila ko u Abrahamovom dvoru.  Namjeravali smo ostati barem dva mjeseca, pa zato odmah ispo?etka solidno sve vezano. No znao sam da je Lošinj jako zaguljen, zaguljen za ljetnju neveru i da tamo zna kuhati, u vali iz SSZ  (NNW), jer ona sa zapada zaokre?e, ve? prema konfiguraciji terena. No pošto smo mi bili vezani uz molo nalivo ispod brda, pa sam ra?unao, nevera (a da ?e do?i sam znao jer je bio po?etak kolovoza) ?e nas uglavnom preletjeti, jer je ipak bila zavjetrina od nje.
Ja sam se komodavao u kampu na ?ikatu (imao sam lijepi mali šator, taman za dvoje, ili i više), lovio sam ribu okolo naokolo, a najviše nasuprot Malom Lošinju, gdje je vojska, jer su mi dozvolili, a i zato jer sam od tamo nekog soldata kupio jeftino jednu vespu). Krasnu SS Sport 182 kubika, crvenu ka da je Ferari (kasnije u Splitu sam ustanovio da je ukra?ena, jer na motoru su bili vidljivo prekucani brojevi), i išla je ko ruketa.
Biti u Malom Lošinju sam uvjek guštao, i da sam mlad, ne bi se libio ni trenutka, tamo bi se nastanio biraju?i u jedno od tri ?etiri jadranska gradi?a. I tako je jedne no?i malo prije pono?i drmnulo. Da me ne smo?i, krenuo sam fi?om u Lošinj, a da sam znao da ?u tako teško do Lošinja, krenuo bih vespom. Na cesti je bilo svašta, pa i cijelih stabala popre?nih, ostavio sam auto i potr?ao i bio dosta brz; brz da vidim kako je neki seronja koji je te ve?eri vezao gliser od kojih 7 metara livo od naše brodice za premjer,  više nije bio u ?etverovezu nego se mu brod svom snagom naslonio na našu  mjernu brodicu.  A ona je odolijevala, jer je bila vezana pram?anim konopom za živu stjenu. A nju smo ?uvali ko oko u glavi. Tri marinera su bila u njoj i probali u?initi što se dalo, da se ne razbija držali gume od auta, izbacali bujolima vodu, vaditi skupi eholot nije bilo ni za pomislit, instrumente za mjerenje jesmo, premjerne podatke isto, a ja sam onda s ostalim dovukao ogromnu traktorsku gumu, koju sam ve? kad smo došli memorirao u glavi, za nedaj bože.
Odmah na po?etku strke tri mala kai?a izvukli smo na obalu.
I konop je puko, ?etiri marinera i ja smo bili u brodici, motor je, zamašnjak ustvari "pilio u vodi", brodica je bila sasvim bokom uz obalu na traktorskoj gumi, a na nju gliser. Liva zadnja vezaljka je bila odrezana da nas još više ne bi guralo na obalu. Ljudi je bilo puno, svi su vikali i dijelili savjete, za to ih pak nisam trebao. Ja sam naumio isploviti, pa kud puklo da puklo, bolje nego tu stati i ?ekati. Na desnoj strani je stakloplastika bila odvaljena, ali se jednom ?etvrtinom držala za trup. Da dva marinera su guzama držali taj komad priljubiti uz oplatu, a druga dvojica da nisu ko pumpe izbacivali vodu, za ?as bi nas napunilo.
I nekako su ljudi na obali shvatili da o?u isploviti, i uspjeli odgurnut pramac, nabio sam gaš?inu do daske i strugaju?i se izvukao. Vani ko vani, ali osim za potopit se nije bilo opasno. Ovi su guzicama držali okinuto mjesto da koliko toliko za?epe rupu, oni drugi su ko ludi bacali vodu, koja se sada k tome i prelijevala s livog boka, a ja rekoh nagazio. Tuta forca, pravac svjetla od brodogradilišta. Pa sam u sebi mislio ne?emo sti?i, jer je vode bilo i pored o?ajni?kog izbacivanja sve više; motor ?e stati, previše je vode. I Torpedo, Volvo licenca 16/18  konja, ra?en u Rije?kom Torpedu, nije stao. Maksimalnom sam brzinom naletio na lojem namazan navoz za brodove. I izletjeli potpuno van vode. Na krmi pred propelerom je bilo jedno nadolje koso ?eli?no oja?anje za propeler. To nas je na sljede?oj gredi zadržalo da se ne otskližemo natrag u more.
Ujutro su radnici odmah po?eli s popravkom. Oni u Lošinju su meštri od zanata. I stakloplastikom. Na tri strane otkinuti komad su stru?no upasali i zalaminirali, nekoliko drugih ošte?enja isto, a poslije podne smo ve? radili na Iloviku.
Tako da ne bi neko što reko protiv Torpedovog motora  (ne jednom pokazao je svoje kvalitete), ali i protiv stakloplastike. Fantasti?an materijal i dobar motor stare koncepcije.
Ne optere?ujte se previše akumulatorima! Permanent magneti i superkondenzatori su budu?nost !!!

more

Interesantno ali nadopuni: A što je bilo s onim naslonjenim gliserom?