Točno je godina dana prošla od izbora ministrice Anke Mrak Taritaš na mjesto predsjednice Hrvatskog jedriličarskog saveza (HJS). Njezinim dolaskom i izborom novih radnih tijela Saveza značajno je promijenjen i smjer djelovanja te organizacije, koja se u posljednjih godinu da okrenula podupiranju rada klubova koji okupljaju najmlađe jedriličare u baznim klasama (Optimisti, Laseri,...) i omasovljenju jedriličarskog sporta među djecom. Što je i koliko napravljeno u posljednjih 12 mjeseci, te je li ispunjen plan koji je bio postavljen na samom početku godine kada je preuzela novu funkciju, upitali smo predsjednicu HJS-a.
- U ovih godinu dana registrirali smo i otvorili niz problema koji su se nagomilali u Savezu. Javnost jedrenje percipira gotovo isključivo kroz uspjehe naših vrhunskih jedriličara i olimpijaca, no jedriličarski sport je puno više od toga. Savez prije svega mora biti na usluzi svim svojim članovima, a to je 125 jedriličarskih klubova i velikom broju članova koje okuplja. Jedan od najakutnijih problema je i neriješen problem koncesija i podkoncesija nad lučicama koji muči veliki broj klubova uz obalu koji te lučice koriste. To nam je prioritet, jer klubovi moraju moći živjeti od mora u korist jedrenja. U nekoliko navrata sam razgovarala sa predstavnicima klubova, od kojih sam tražila da iznesu sve probleme s kojima se suočavaju. Osnovna ideja od koje smo pošli jest da klubovi, koji imaju koncesije nad lučicama pod povoljnijim uvjetima, novac zarađen od iznajmljivanja vezova moraju uložiti u rad kluba, odnosno u jedrenje. O tome smo već dosta razgovarali sa klubovima i na tome ćemo raditi i narednih mjeseci.
Treneri bez međunarodnih licenci ozbiljan su nam problem
Drugi problem koji se također otvorio unatrag godinu dana je i činjenica da naši jedriličarski treneri ne posjeduju odgovarajuću međunarodno priznatu edukaciju, odnosno međunarodne licence i certifikate. Takvi treneri u Europskoj uniji neće moći raditi i vrlo će se brzo od njih tražiti dokumenti i certifikati koje će morati pribaviti žele li nastaviti trenersku karijeru. HJS je do sada već organizirao neke tečajeve i seminare za trenere, no trebat će uskoro potaknuti neke dodatne edukacije kako bi svi oni koji u ovom trenutku nemaju dovoljnu razinu formalnog trenerskog obrazovanja stekli to znanje, a time i tražene certifikate i licence. Svjesni smo da će i taj problem trebati što prije riješiti.
Treći značajni problem s kojim ćemo se u skoro vrijeme morati suočiti je problem nedovoljne pripremljenosti naših klubova za fondove Europske unije. Naime, da bi bilo koji klub povukao sredstva namijenjena razvoju sporta iz EU fondova, mora biti adekvatno pripremljen. Već smo dogovorili da Marko Mišura, koji radi u Savezu, izvrši edukaciju klubova. U studenom smo već bili u Splitu, gdje se radilo s nekolicinom klubova, a u siječnju i veljači iduće godine to planiramo nastaviti i sa ostalim klubovima. U fondovima EU-a leže značajna sredstva do kojih možemo doći ako se adekvatno pripremimo, a ta će sredstva biti utrošena upravo u razvoj amaterskog jedrenja i rada sa baznim klasama. Uz to, HJS se aktivno uključio i u rad Hrvatskog olimpijskog odbora tako da sudjelujemo u radu svih tematskih skupina, a posebno one koja je vezana uz naš prioritet, a to je skupina za Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. godine. Željeli bismo za jedriličare uspostaviti kategorizaciju reprezentativaca na A i B kategoriju, tim povodom smo organizirali i pododbor za Rio kojemu će isključivi zadatak biti definiranje plana rada, financijskog okvira i konkretnih i poslova koje treba odraditi tijekom 2014. i 2015. godine kako bismo maksimalno pripremili naše olimpijske jedriličare za osvajanje toliko željenih medalja.
Klubovi organiziraju ljetne škole jedrenja, a odradili smo i kategorizaciju regata
o Prije godinu dana, prilikom Vašeg imenovanja na mjesto predsjednice HJS-a, razgovarali smo o planovima i tada ste naglasili da će jedan od najvažnijih prioriteta novog rukovodstva HJS-a biti poticanje rada u klubovima sa baznim kategorijama. Jeste li zadovoljni onime što je učinjeno do sada?
- Klubovi dosta rade sa najmlađima, no većina tih aktivnosti odvija se tijekom ljetnih mjeseci, kada se najčešće organiziraju škole jedrenja kako bi se u klubove privuklo što više djece. Svojedobno smo planirali i da jedrenje kao sport dodamo u redovni program nastave tjelesnog odgoja u školama, no realizaciju toga plana usporile su okolnosti. Naime, teško je organizirati da djeca odjedre onaj jedan sat nastave tjelesnog odgoja koji imaju u danu, jer jedrenje podrazumijeva pripreme, djeca se trebaju adekvatno obući, pripremiti brodice, izaći na more,... sve to traži vremena. Tako se jedrenje prebacuje ili na dane vikenda, ili tijekom školskih praznika, a najčešće ljeti, što se na kraju pokazalo i kao najprihvatljivije rješenje. Tako klubovi i uz obalu i na kopnu organiziraju ljetne škole jedrenja, a najčešće su to oni klubovi koji na raspolaganju imaju dovoljan broj jedrilica za takvo masovnije jedrenje. I s tim smo zadovoljni i potičemo klubove da takve tečajeve organiziraju i da što više djece kroz njih prođe, jer što više djece završi takav tečaj više će ih i ostati i izabrati jedrenje kao svoj sport.
o Spominjali ste prije godinu dana također i da će HJS nastojati izvršiti kategorizacija regata za bazne klase kako bi se što većem broju djece, pa i onima manje talentiranima, omogućilo da izađu na regate i tako dobiju motiv za nastavak jedrenja. Je li to već učinjeno?
- To smo već riješili i napravljena je kategorizacija regata. Regate su posložene po oznakama 1.6, 1.5, 1.4, 1.3 i 1.2, već su ubačene u kalendare regata za iduću godinu, tako da se što više djece uključi u natjecanja. Jednom riječju, sve ono što je Savez mogao samostalno učiniti, što je ovisilo isključivo o nama, to smo i učinili tijekom godine. Preostale zadatke trebaju odraditi klubovi, a mi im možemo maksimalno pomoći.
Treba početi rješavati egzistencijalne probleme klubova
o Jeste li zadovoljni odazivom klubova i suradnjom s njima?
- Zadovoljni smo, odaziv je dobar, klubovi prepoznaju trud Saveza. Prošle smo subote imali skupštinu, na kojoj predstavnici klubova, osim nekih sitnijih zamjerki, nisu imali većih primjedbi na rad Saveza. Ja sam i tamo naglasila kako se većina klubova uglavnom bavi najuspješnijim jedriličarima i razvojem škola jedrenja, a manje se pažnje posvećuje osnovnim egzistencijalnim problemima. To što prije treba promijeniti i klubovi se moraju okrenuti i tim pitanjima, posebno sređivanju prostora u kojima rade i problemu koncesija nad lučicama, te o trenerskom kadru. Sve te probleme što prije treba početi rješavati.
o Što je sa najavom otvaranja jedriličarskih kampova, koju ste također spominjali prije godinu dana?
- I to smo pitanje pokrenuli, doduše vrlo nježno. Organizirali smo jedan jedriličarski kamp u talijanskoj Gardi, gdje je uz financijsku podršku Saveza poslana grupa vrlo talentirane djece koji su tamo boravili u sklopu priprema za Olimpijadu mladih 2014. Nastojimo im pomoći i pripremiti ih kako na toj olimpijadi ne bi samo sudjelovali, već da bi se ravnopravno sa ostalima borili za medalje. No ovdje se nažalost vraćamo na onaj problem nedostatka međunarodnih licenci za naše trenere. Naime, da bismo takve kampove organizirali kod nas moramo imati licencirane trenere i to što prije treba riješiti.
Prerano je za komentare NHP-a, treba nam period prilagodbe
o HJS je nedavno, sredinom listopada, prihvatio Nacionalni hendikep premjer (NHP), koji su amaterski jedriličari na krstašima dugo čekali. Kakvi su dojmovi?
- Službeni rezultati još nisu došli do nas i još je prerano za bilo kakve komentare. Na skupštini prošle subote ponovno je bilo najviše rasprava upravo na temu krstaša i ponovno se pokrenulo pitanje plaćanja članarine od 300 kuna. Samo da vas podsjetim, sportaš koji jedri u Laseru na ime godišnje članarine Savezu plaća 200 kuna. A jedan krstaš od 10, 12 ili 15 metara, na kojem jedri prosječno pet ili više članova posade, godišnje plaća 300 kuna. I to postaje problem. Svi amaterski jedriličari žele da godišnje bude što više regata, a istovremeno se opiru svrstavanju u bilo kakav sređeni sustav. Strašno puno vremena i energije, nebrojeno mnogo sati je unutar Saveza i Izvršnog odbora potrošeno na rasprave o krstašima. Nešto smo od toga do sada stavili na papir, a čovjek koji je zadužen za tu problematiku do kraja siječnja iduće godine mora podnijeti izvještaj Savezu, nakon toga možemo planirati iduće korake. Naša je želja unijeti red u sekciju krstaša i u regate.
o NHP je do sada eksperimentalno primijenjen na tri regate. Je li opravdao očekivanja i kakvim se pokazao na regatnom polju?
- Ponavljam, još je prerano za definitivan odgovor na to pitanje. Htjeli bismo još porazgovarati iu sa autorima premjera, sa onima koji ga prihvaćaju, ali i sa onima koji imaju argumente protiv njega. Tek tada ćemo moći donijeti konačnu odluku hoćemo li ga prihvatiti.
o Iz kontakata sa članovima foruma Nautica Portala i sa amaterskim sudionicima na regatama dade se zaključiti da dobar dio njih pozdravlja uvođenje reda u organizaciju regata, no unutar dijela jedriličara će očito biti otpora NHP-u. Kako će postupiti Savez? Hoće li premjer nametnuti na silu ili će izabrati manje agresivan pristup?
- Svjesni smo otpora dijela jedriličara i to nije ništa novo. Naša je želja i namjera uvesti minimum kriterija, standarda i uvjeta da se u sustav regata uvede red i da se svi sudionici regata izjednače. Važno nam je da glavnina jedriličara prihvati NHP, to onda znači da smo napravili dobar posao. Nažalost, uvijek će biti protivnika i toga smo svjesni. Nemamo nikakvu namjeru ništa uvoditi na silu i bez suglasnosti većine članova. I Izvršni odbor Saveza i ja osobno želimo definirati jasne okvire i kriterije NHP-a, da budemo sigurni u taj premjer, provest ćemo i određeni period prilagodbe i tek tada, ako se sve pokaže dobro, možemo razgovarati o njegovom prihvaćanju i svim ostalim pojedinostima. Sigurna sam da je većina jedriličara za uvođenje reda u sustav regata, tek malom broju njih red ne odgovara. No kad NHP zaživi i kad se stanje sredi onda je i manjinu koja se tom redu opire lakše kontrolirati.
Nautica Portal