Ko imate brod, znate sve ovo, ko nemate brod, bilo bi dobro da pročitate prije nego ga imate.. Ako ga imate, isto pročitajte, da ne zaboravite ča vas čeka..
Večer je. Sunce je odavno pošlo iza brda u vali. Obonacalo je . Čuju se samo zvizde kako pivaju na nebu i čičak na boru kako in vata tercu na tišinu. Baš je lipo litnje večer.
Kad se sve skupa zbroji, sve se opet vrti oko vrimena i prognoze, vale za sidriti, vale za noćiti, a daleko najbitnije od svega, ča ćemo za marendu, ča ćemo za obed, a ča za vičeru. Sve drugo je, kako bi rekli naši vrli politikanti, samo nadogradnja.
Mislite da ste popili svu pamet svita, ma boje van je pročitati čagod dok je navrime, nego poslin kukati i cviliti. Kad je došlo vrime o regate, unda je već kasno za misliti...
A di ćemo? Odluka o tomen ti je uvik stvar politike i miroljubive aktivne koegziestencije u fameji. Ili, ko niste razumili dobro, ide se tamo di ti tvoja Zakonita Vajf oće. Je, plan je moj, ma uvik se planira na osnovu mogućih opcija. Kapišti ti mene tute?
Kod nas se na brodu zna ki je kapo i kakova su pravila. Kapo ne viče, ne galami, ne lušći nogon u teće joli manicon po pajolima kad mu dojde žuta minuta.
To si na čiston zraku, to si na suncu, uvatiš onaj vitaminin D, uvatiš boju, rastežeš konopi i lancuni, brod se pomalo miče, ti paziš da ne padneš umore, to ti je isto vježba a niti ne vidiš da vježbaš. I uživaš.